Grlim Mjesec. Stay positive! Alice.
0 Comments
Sjena sam i gutam tvoj Um, Stay positive! Alice.
Ponekad imam osjećaj da će mi se glava rascijepiti od ovoliko misli, ali kada uzmem prazan papir- sve to odjednom prestaje... Sva buka, problemi, sjećanja i nadanja, smjeste se u sliku praznog bijelog papira ispred mene same. I čekaju me; gledaju da počnem, da se trznem, kažem šta mislim o svemu tome! Kao da se bore, udruženi, protiv mene, ali kao da marširaju za mene! Izazivaju Tamu napolje. Izazivaju Svjetlo da uđe unutra...
Treba posložiti taj svemir- sami smo ga skrojili. To jeste teži dio posla, ali uvijek imajmo na umu ko smo i zašto smo to što jesmo... Nikad nećete pogriješiti ako se u oluji sakrijete na najsigurnije mjesto- u Sebe. Ali, najprije, ne smijemo zaboraviti da iz skloništa istjeramo svoje oluje. Neka idu negdje drugo da luduju- mi dođosmo po parče mira, koji čuvamo samo za Sebe... Pustimo mašti na volju i zaplešimo uz Svoju muziku... Stay positive! Alice. Gledala sam ih kako lakoćom umiju da utihnu njihova povlačenja u njihove odaje, bez škripe zatvarajući vrata istih, uvijek spremna da se s lakoćom otvore i nanesu im bol- misleći da to niko ne primijeti. Svoja sam uvijek toliko jako znala zalupiti da su se zauvijek zatvorila-poneka- ne propuštajući ništa unutra niti van. S tim sam morala da se pomirim ili da potražim majstora koji bi mi pomogao skinuti vrata skroz. Ali, neka su se tako snažno znala zaletjeti i odbiti, srušiti- da ih nijedan majstor nije mogao popraviti, osim napraviti nova- koja bih brižno održavala. Slušala sam njihove potajne jecaje, dok sam ja urlala. Iz mene je sve izašlo, u njima sve još uvijek stoji.
Stay positive! Alice. |
Arhiva |