Mislim
da bih morala
da se ubijem
da bih te ubila u sebi.
Zapjevaj mi nešto,
kad je već sve
tako tužno,
pa nek' se duša pocijepa
od miline
i od bola.
Noć uvijek ima
najbolje karte
i s njom se
ne isplati kockati.
Progutat ću
sve riječi o tebi,
tiho ću da te dišem
dok ne svane.
Ovo što je moje-
nije trebalo biti,
nije moje
i tako silno
to čuvam.
Poželi mi dobrodošlicu,
stižem te.
Umjesto
da se igraju prsti-
igra se
sa životima.

~Bez mijenjanja naših misli, nećemo biti u stanju riješiti probleme, koje smo istim tim mislima stvorili.~, kaže Einstein. A, vidiš, jesmo relativni, sve u svemu. Bog nam je ta skoro nepomična masa, satkana od sve manjih piramidalnih struktura naših osjećaja i misli... Naših reagovanja ili ne reagovanja, kao posljedica hemijskih procesa u nama. Mogućnost izbora. Karma. Šta se dogodi sa neispoljenom hemijskom reakcijom? 
Nezadovoljstvo je teška stvar; nijedan inteligentan čovjek nema tu moć da je ignoriše. Ali, sreća pa smo iskreni prema sebi ovih dana- mnogo! ~Tako nagradi sve ljude oko sebe istinom o njima samima, koju znaju, izbjegavaju, ne znaju, slute.. Budi jaka prepreka koju ne mogu izbjeći, daj do znanja, potvrdi im, ali ne opravdavaj.~ 
Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan. Pravedni dijele ljude na pravedne i nepravedne, ali trik im jeste baš u tome što kad sude- svakog osude njihovim sudom.
Ne. Nije na nama krivica ostatka svijeta što znaju, a ne priznaju da protuotrov možemo naći samo u otrovima.
Ego je teška stvar za slabiće i upravo će takvi ostati takvi iz razloga što je njihova istina u ogledalu zapravo laž. Osjećaju napamet i ne slušaju one male kucavice tu, tu, tu i tu- malo ulijevo. Mene moje srce baš voli, kucka na sve strane i tjera mozak da reaguje.. Pravedno. Zauzvrat ono dobije osjećaj zadovoljstva, snagu i volju.. Natjeraj svoje tijelo da proizvodi samo ono što će da nahrani tvoju dušu, a  sve ostale osjećaje će ti pokloniti okolina- uvijek mi biramo kakva.. Moja percepcija nema dodirnih tačaka sa stvarnošću... A, šta je ona ustvari? Naši doživljaju nje i utjecaj na nju ili sam njen utjecaj na nas? Da li je ona nezavisna i objektivna ili sama projekcija nas na okolinu? Ili je ona okolina koja se kroz nas prožima i, u količini koju sami dopuštamo svojom hrabrošću ili strahom, tvrdoglavošću ili popustljivošću, čini od nas to što smo u stvarnosti? Za mene stvarnost nerealno predstavlja oči drugih... 

~Šta god možete učiniti ili odsanjati-počnite.
Drskost u sebi nosi genijalost, snagu i magiju.
Počnite sada.~
Goethe
​
Nakon mnogo godina, otškrinula su se vrata moje duše. Otvorila su se meni samoj. Gledati sebe godinama unatrag i posmatrati sebe u ovom trenutku je itekako dar duše koji, prihvatanjem sebe i svojih spoznaja, svojih misli kao onog što jesmo, usmjerava ka vječnosti. Bilo bi super pomisliti da ću možda u drugom životu biti drvo, ali je još bolje znati da je svaki trenutak u ovozemaljskom životnom vijeku jedna mala vječnost, jedno JESAM i POSTOJIM. Dišem u potpunosti, u skladu sa svim oko sebe; samoShvatanjem sebe i onog čime sam okružena. 

Istina je da živimo tren u vječnosti; istina je i da ako smo satkani od bezbroj malih vječnosti- sami postajemo vječnost. To je tajna besmrtnosti.
Za mene postoji još jedan put, onaj za beskraj... I ne mogu odustati od njega čak ni zbog straha... Više nema ni gdje da se padne, blato je blato, svugdje isto. Malo i ako se isprljaš, ne može ti isprljati srce nikad.

Ono što tražiš- uvijek i nađeš, samo trebaš znati šta je to. A, da bi znao, moraš da tražiš- to je naš kružni tok. Život je balans univerzalne Sile. Svako kontroliše svoje ravnoteže, ispitujući svoje granice i tijelo kao fiziološku temu. Kada otkriješ granice, tek ih onda možeš reći drugima. Tu se krugovi iz okoline, vođeni magnetnim poljima, odbijaju i privlače. No, samosvjesni i samoostvareni se uvijek brane i odgovaraju samo osmijehom.

Oluje su sitnice kojih se mnogi, bezrazložno boje. Mene mame mirne luke i obale pune pijeska, koji ti se pod nožnim prstima topi, pa imaš osjećaj kao da propadaš, iako znam da nevrijeme najmanje štete nanese na otvorenom moru. Ili ovako, ako se ne krećeš i držiš se samo jednog principa i stava, ostat ćeš samo na jednom mjestu. Tužno je što nismo različiti svjetovi, nego isti- u različitim. Samo ponekad trebamo pobjeći od sebe, da bi bili svoji. Moja želja da budem kao ostali je usputna životna glupost koja se, hvala Sili u meni, nikad neće ostvariti. I kad počneš da prezireš, i kad gubiš hrabrost jer obeshrabrivanja je na pretek, samo se sjeti da je Sila uvijek u tebi. Kad vladaš sobom- tobom vlada Sila. I obratno.

• ~Zauvijek~ će zauvijek ostati složeni vremenski period
  i nikada niko neće uspjeti da ga definiše. Odgovorno tvrdim da je i to samo riječ na koju se obavezujemo misleći na sasvim druge stvari, koje samom pomisli odmah sebi prizovemo... Da nam smetaju i urlaju na uho... Toliko jako da više ne vidimo i ne čujemo voljene.  
  Volite, ali ne riječju... I ~zauvijek~ samo kada pomislite na blistavi beskraj.