~I pakao i raj, čovjek sam sebi stvara. Djevojka koja je potrošila tačno 23 godine na istraživanje sebe i svoje okoline. Djevojka koja je od 16. svoje godine shvatila da sve hartije mora da skupi na jedno mjesto i od njih napravi Nešto. Zapisi od 2005. godine su možda premračni, poneki nezreli za ovakvu vrstu prestavljanja sebe. To sam zadržala za posebno poglavlje knjige.
Alice (Alis) , Ally i Ena su moji Id, Ego i Super-ego. Sve ovdje je u potpisu Alice, Ally je djevojka koju mnogi od vas poznaju, a Ena vodi cijeli projekt nad samom sobom. Alice~ autor i bloger |
Kada se početkom Novog Milenija otvorio moj apetit za vandalizmom, jedva da sam i znala šta je to. Trebala sam odrasti i postati čovjek, odnosno žena, ali ostala sam pri svom prvobitnom pravcu u umjetnosti i filozofiji, i zauvijek zarobila nešto mnogo više od čovjeka, ili žene, u tijelu djeteta, koje stari samo fizički, kako su stvari izmakle kontroli 2001. godine. Mislila sam da ću dovijeka da tražim uzročno- posljedičnu vezu, igranjem kockicama u svojoj glavi, taj trenutak slabosti koji me prelomio, ali onda sam shvatila da je to uzaludno trošenje dragocjenog vremena kojeg imam na pretek. 2004. sam prestala da se zanimam za sport i muziku, a 2006. godine sam počela da skupljam sve hartije na jedno mjesto- to je jedina sigurna stvar koju sam učinila bez pogovora svom umu. Na prvu sam skupinu ostavila sve notne zapise iz perioda kada je Bach bio moja ikona, na drugu sve knjige od kojih sam napravila biblioteku, a na treću sve svoje svjesne i nesvjesne bilješke. Gradska biblioteka mi nije davala pristup knjigama Dostojevskog jer sam bila previše mlada i izgubila sam apetit. Goethe mi je sladunjav, ali je služio u tim kriznim godinama, mislila sam da volim i patim kao i svaki srednjoškolac, ali uočavala sam vidne razlike jer svidio mi se npr. Dantea. Platona sam dotakla, kao i druge ličnosti, tokom školovanja, ali Twain, Bukowski, Antić, Tadić i spisateljica „Žara“ su mi nešto prirasli srcu. Zavoljela sam bizarnost, ironiju, sarkazam i općenito sve što nema doticaja sa ustaljenim. „Fragmenti“ Jare Ribnikar su me oduševili i zbog njih sam započela putovanje ovim redovima, a zbog Dee Devidas redovima svog tijela i uma. Onaj ko je ikada rekao da je život dosadan, dosadan je meni. Ljude sam počela proučavati nesvjesno kasnih '90-tih, spoznavanjem sebe i svijeta oko sebe, a 2007. sam provela u izletu na nepoznatom tlu, gdje sam počela da gubim svoj prvobitni oblik. Zasad znam tek toliko da ukoliko ne izgubiš sebe, nećeš se ni pronaći, zaista. To što se bavim umjetnošću, uvijek mi je davalo opravdanja i prostora u ovom gradu da se negdje izgubim. Još uvijek zatvaram nepotrebna i otvaram potrebna vrata za svoje istraživanje, ali najveće zasluge definitvno idu čovjeku koji se u mom životu pojavio '95-te i bio tu samo do 2001. godine. Ne tako redovno, ali po potrebi, nedjeljom, odem da ga posjetim na Gradskom groblju. Uprkos svemu, ostala sam dosljedna svom univerzalnom Bogu, težeći samo da izbjegavam konstante i da upoznam sve vrhove hiperbola i parabola. Koštalo me dobre decenije života, ali isplatilo se. |
(**... Ostale želje da se probude i ozdrave vlasnici poštankih sandučića možemo i tom poštom da pošaljemo...ali, nećemo ni to; samo ćemo mnogo veliki broj knjiga i iskustava da pretvaramo u energije koje će nas pokretati u skladu sa našim željama, izborima i općenito našem unutrašnjem/duševnom karakteru- koji se kao zadnji bjegunac skrivao u nekom kutu naših tijela i slao uzbune ...**)
DAJTE SEBI ONOLIKO VREMENA I PROSTORA KOLIKO VAM ZAISTA TREBA: 1. **(ŠTA SAM?)** ~Za mene postoji još jedan put, onaj za beskraj... I ne mogu odustati od njega čak ni zbog straha... Više nema ni gdje da se padne, blato je blato, svugdje isto. Malo i ako se isprljaš, ne može ti isprljati srce nikad.~ ==BUDITE ISKRENI==
~Uzalud što znam ja to, uzalud što oni nikad neće shvatiti niti usvojiti kao istinu. Najviše ih to boli; najviše me to boli, ali ja stanem pred ogledalo svako jutro i kažem je sebi !~ 2. **(KO SAM?)** ~... i, što je najjače u njoj, ona čuva.. Svoju strast. I svoju najveću ljubav.~ =='KOLIKO' KAŽU 'KNJIGE'?== ==JESU LI BAR PODACI -PRIKUPLJENI KVALITATIVNOM METODOLOGIJOM ISTRAŽIVANJA- SLIČNIH OMJERA?==
nego na groblje potopljenih duša; to ne liči na ubicu, nego na dušu što želi, a ne smije da sniva.~
~Mi ludaci smo oni koji stvaraju bolje sutra za tone medikoriteta. I zato mi jako smeta što mi mediokriteti stalno podmeću noge.~
3. **(GDJE SAM?)** ~~Na dan mog polaska, šapnuo mi je: -U kom životu smo se već sreli? -U mnogim,odgovorila sam mu...~ Susanna Tamaro - "Idi kuda te srce vodi" ==NE DEFINIŠITE NIJEDAN OBLIK LJUBAVI DOK GA SEBI NE OSIGURATE! VOLITE, SAMO ĆETE TAKO I BITI VOLJENI.==
|
Vjerujem da smo se svi, bar jednom- prvi put u životu, osjećali kao pobjednici izbjegavajući velike stvari i greške. A bili smo najveći gubitnici. I rizikovat ću da budem neka vrsta pogrdno nazvane ženske osobe samo time što govorim istinu, koju oni koji bi me tako nazvali-- ne mogu da prihvate. Nažalost, to znači da još uvijek nisu pomjerili s tog 'pobjedničkog' puta. Želim ~Svako naše zadovoljstvo je trgovina s đavolom.~ |