|
Jesmo li stigli? Gdje idemo? Kako ćemo tamo stići? Gdje je to? Šta možemo ponijeti? Da li trebamo išta nositi? Šta se događa tamo? Ko nas čeka tamo? Baš kao djeca... Sa mnogo tereta nošenog uokolo.  I jesmo... Sve što želimo i trebamo; stvaramo sami prema našim željama i težnjama. I to je ok. Mi smo djeca vlastitih Umova. Što vidimo- sami smo već stvorili u svojim glavama. Napolju je drugačije... Za posmatrati... Za postojati kao takvi. Da li nas drugi vide kao mi sami? Ne. Zašto? Zašto nas je briga? Zato što to nije stvarno. Ne pristaje. Drugi vide ono što su već stvorili u svojim glavama. Zar je tako važno 'odrasti'? Zašto? Mogu rasti i bez odrastanja- možeš li ti? Šta je tajna besmrtnosti? Jednog prelijepog dana, niko više o ovome neće pisati. To je tajna. Kako?  Mogu biti bilo gdje, bilo kada. Svako može. Svi smo putnici kroz Vrijeme. Ali, biti SADA i OVDJE je tako teško?? Imaju nas ovdje i tamo; za ovo ili ono- 'zalijepili' su nas za mjesta i situacije i teško izlazimo van! Kao posmatrač, mogla bih plakati danima... Ali, ne plačem više... Voda se sama osušila. Možda sam izgubila. -To je samo pauza. Gledam film na traci predugo... Smišljeno- za svaki slučaj da se uvjerim. Bog zna koliko ljudi i duhova treba da se pronađu znaci. I prelazila sam preko malih stvari olako, kao i drugi . Ali, znala sam što su one- nikad to ne bih mogla izgubiti- to je u meni- u svakoj ćeliji- pulsira u boli i u radosti. To sam ja. Ljudi pišu sve o svačemo, naročito ovih dana. Također, i sama pišem o svemu, ali posebno o jednoj stvari. NIŠTA ZAPRAVO NIJE VAŽNO. Osjećate li odušak pri izgovoru? Sav taj teret nosimo unaokolo i kao da smo zahvalni na njemu? Naravno, obožavam svoje Emocije i greške.... Svoja djela... Volim svoje tihe odgovore Univerzumu... Ali, to je teret i želimo da stane? Jednostavno, prestanite živjeti... Doooosadnoo..... Preuzmite svoje odgovornosti nazad! ŠTA STVARA OVAKVU VRSTU REALNOSTI?? MI!! Rekla bih ti kako i zašto, ali znaš odgovor. Svi znamo, duboko unutra da to ne pripada nama i da ćemo to promijeniti, na kraju. Život je putovanje, Život je odredište- ne dozvoli da te to zavara i smeta. Ne dozvoli da to zgrabi tvoj Život! Samo Ti znaš gdje počinješ iznova i gdje staješ ili završavaš. Svaka verzija Tebe to zna. Tajming jeste važan, ali ne i ako jednostavno pustiš i živiš svoj Život i DIŠEŠ. Mnoge stvari dođu u pravi trenutak pa čak i ako ih propustimo, vratiti će se u drugom obliku... Mnogo problema imamo pri prihvatanju stvari onakvih kakve zaista jesu.. Djeco Uma, Život je veliki krug. Točak Karme staje onda kada mi to želimo. Razmislite o tome.  Stay positive! Alice.
0 Comments
|
RSS Feed
