Svakodnevno smo u prilici čuti: "Ostani pozitivan." "Budi pozitivan." Čak Vam i sama to uvijek pišem, ali uvijek bi kazali da je to pomalo naivno- tako nevino razmišljati. I, znate šta? Ako tako mislite, potpuno ste u pravu!
Biti pozitivan ne znači ono što mnogi pripovijedaju u jednom kliku na internetu, iako afirmacije zaista pomažu našem raspoloženju i Emocijama. No, moramo ostati svjesni Sebe uvijek, tako da ne zavisimo previše ni od samih Emocija. Mi smo savršen i uravnotežen ples Svemira, sabijen u privremeno ljudsko Tijelo, i to treba da nas vodi u Životu.
Stay positive! Alice.
0 Comments
Dijete sam Ljubavi. Gledam cijeli životni vijek kako zla sjemena niču, pupoljaju i otvaraju se prema Nebeskom svodu u vidu crnih, gracioznih, ali otrovnih cvjetova. Ne pokušavam ih više ubrati, mada izgledaju ljepše od bilo čega što oči vidješe nekoć.
I Sama sam živjela u laži. Ne rođenjem ili odgojem, nego vođena putevima drugih, za kojima bih neiscrpno trčala- tražeći spas za njih. U mom Srcu je uvijek bilo mjesta za Ljude... Vodila sam mnoge bitke u životu, ponajviše one sa Sobom. I nikako mi nije 'išlo za rukom', ali voljela sam to. Plovili smo u umišljanjima, u egu, u mišljenju i govoru. Svirali su 'Gunsi' i nismo marili za Svijet. Vrijeme se iznenađujuće brzo vrtjelo, a prostor mijenjao. Sve dok nismo došli do nule. Ništa! Otvarala sam oči širom, svakim jutrom, ali sam sve manje mogla da vidim. Nestajale su uspomene, sjećanja... Čak i nade su znale otploviti u magli. Nisam neko ko bi se izgubio u Strahu, ali u Sebi... Tu sam nestajala... Nisam tu ostala, ali sam baš tu- postala. "Kad god se nađeš na strani većine vrijeme je da zastaneš i razmisliš." -Mark Twain
Stay positive! Alice.
Objektivna i duhovna stvarnost su suprotne. Zamišljena granica između apsolutnog i relativnog (materijalnog) svijeta je duhovni svijet. Sve ono što nosimo u Sebi i ono što Jesmo, samo je dio Apsolutnog koje nas okružuje i prožima. Put samoSpoznaje je uvijek individualan i najprostije objašnjen kao putevi Uma i putevi Srca. Programi Uma kroz znanja i stavove uvjetuju naše samoOstvarenje. Pozitivan Stav je osnova evolutivne zrelosti cijelog bića (fizički, mentalni i duhovni aspekt); tijela i prostora u kome se realizira život Duše i na kome se može reflektirati univerzalna Svijest kroz transcedentnu sintezu svjesnog i nesvjesnog, što omogućava i prelazak iz jednog Stava u drugi. Otvorenost Uma, njegovo puštanje i prihvatanje; njegovo usmjeravanje u cilju cjelokupnog doživljaja života kakav jeste- je naša Svjesnost. Usmjerenost Uma i Duše (Kundalini energije) je naš Duh koji prelazi u Apsolut. Program Srca je Ljubav, bez koje ne bismo imali uvid u Istinu kroz Svjetlost. "Kada ti se duh pročisti, to znači da ti se energija duše pročistila do najveće razine ISTINE, kako to zovemo SVJETLOSTI. To je vrhunac duha, to je doživljaj života, to je tvoj mir, isprazan si, oslobođen maksimalno od svega i to liči na potpuni uvid, kako se kaže SVIJEST."  Izvor: VAL - ZNANJE- Portal za razvoj svijesti "Tanka je granica između raja i pakla, dva stanja svijesti. Zapravo, stanja svijesti i nesvijesti. Upravo je Svijest ono što dijeli ta dva svijeta. Što čini čovjeka jadnim, ili sretnim. Samo jedan izdah, jedna spoznaja – Svijest je ono što čini da budemo što jesmo – zadovoljno i sretno božansko biće Svjetla Ljubavi – ili sve ostalo...Iskustvo je, kažu, najbolji Učitelj. I istina je: praksa, kao Učitelj nad Učiteljima. No, s druge strane, kad iskustvo postane teret, glavno učenje koje nosi jest – njegovo puštanje." -Dea Devidas ( Elementi.info ) ~ Moja percepcija nema dodirnih tačaka sa stvarnošću... A, šta je ona ustvari? Naši doživljaji nje i utjecaj na nju ili sam njen utjecaj na nas? Da li je ona nezavisna i objektivna ili sama projekcija nas na okolinu? Ili je ona okolina koja se kroz nas prožima i, u količini koju sami dopuštamo svojom hrabrošću ili strahom, tvrdoglavošću ili popustljivošću, čini od nas to što smo u stvarnosti? Za mene stvarnost nerealno predstavlja oči drugih...Zato i nemamo mnogo takvih dodirnih tačaka... Budimo vodič ka Svjetlu svima i uvijek... Mnogi me ne shvataju i to da ja Njih potpuno shvatam, ali ne zbog Sebe već zbog Njih. Morbidnost, narcisoidnost, egoističnost, egocentričnost... Bez straha. Sve je to dio svakog od nas, samo je kod nekoga nešto više izraženo, kod nekoga nešto manje, kod nekoga nikako- potisnuto. ~
Prema Rodžersovoj teoriji, čovjek postiže optimalan razvoj kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. Za razliku od Freuda, tumači da čovjek nema destruktivni nagon, već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji. On Ličnost dijeli na organizam (fenomenalno polje- cjelokupno iskustvo pojedinca koje se sastoji od svjesnog i nesvjesnog) i vlastito Ja (koje se razvilo iz tog iskustva isključivo svjesne percepcije i svojih svojstava). Ono što nas posebno zanima jeste činjenica da je Rodžers razvio posebnu terapijsku tehniku- nedirektivnu terapiju. Terapeut se u procesu fokusira na trenutnu situaciju i pruža ohrabrenje pacijentu u sagledavanju situacije. Na taj način terapeut zadobija povjerenje, a pacijentu se pomaže da sam podigne svoju Svijest u rješavanju problema. Na sličan način možemo zaobići pitanja logike, želja i očekivanja- koje razvija naš Um opterećavajući se fizičkim ograničenjima. Da bi dosegli mir, naš Duh (Energija Duše) se pročišćava do razine Istine (Svjetlosti) kroz Ljubav koja nas uzdiže iznad primitivizma i pruža mogućnost duhovne spoznaje stvarnosti života. "Duhovna stvarnost je moguća samo kada joj se predaš, kada prihvatiš i dopuštiš da postoji samo nešto apsolutno prazno. Ako se ne uplašiš toga, uranjaš u opseg nirvane, naravno treba mnogo prakse, jer je tvoj um stvorio jake materijalne navike, teško se toga oslobađa, da bi ušao u novo iskustvo. Kad izgradiš duh, on će te dovesti do apsolutne istine, sagorjeće u smislu svjetlosti, a ti ćeš uronuti u apsolutnu svijest,..." -Val  Dea također priča o Energiji: Za Jedno, i nas, kao dijelove Jednoga: I Duša i Tijelo smo, Stay positive! Alice.
Ova latinska izreka se u savremenom Svijetu dosta izobličila. Koristimo je da bi opravdali ponavljanje svojih grešaka; da bi opravdali pasivnost i globalno stanje depresije. Greške zaista jesu, u određenim dozama, dobar način savladavanja znanja (učenja i sposobnosti), ali cilj istih jeste i da se primjenjuju. Učenje je složen psihički proces, kao pamćenje, zaboravljanje i mišljenje (čime obrađujemo ideje, predodžbe, simbole i pojmove); pokretač ljudske aktivnosti kao i Emocije i motivi. O psihološkim procesima i ponašanju, obzirom na fiziološke, socijalne i biološke uslove i učinke, govori nam psihologija. Ime joj potiče od Aristotela, koji je tumačio kao nauku o Duši. Prvi put ju je izdvojio iz filozofije Dekart kao zasebnu granu, koja se nazivala mentalna filozofija. Tome su pridonijela istraživanja sredinom 19. stoljeća i izdvajanje egzaktnih nauka astronomije, fizike, hemije i biologije. Weber i Fehner su istraživali odnose između draži i osjeta, a Herbart mišljenje. I danas važi Weber- Fechnerov zakon...
"Ostvariti sebe kao biće koje kroz tijelo živi svoj duh, odnosno božansku prirodu – sebe bogočovjeka - zapravo znači ostvariti se onakvim kakvim se božanstva i sveci prikazuju na svim slikama: a to je s blistavim zlatnim krugom oko sebe, odnosno sa čistom, zdravom i razvijenom aurom." - Dea Devidas  ~Mjesec se izmijenjao, plime i oseke, bujice u meni; oluje napolju tek počinju i Sunce lagano najavljuje odlazak na počinak. No, ja se tek budim. ~ Otvorila su se nova Vrata i proći ću kroz Njih prije nego se opet zatvore. ~ Nova je era; neka Tišina bude moj vodič ka Svjetlu; neka Nebesko čuje kako u šapatu šaljem Molitvu kad zatvorim oči i, svaki put kada se budim novim jutrom, slaveći Postojanje Sebe i svog Života. ~ U poglavlju mraka neka ostanu sve sumnje Svijeta; neka tamo mirno počivaju sa strahom. ~ Počinjem dan osmijehom i zahvalnošću, s nadom da će se slike sreće i Blagostanja iz Molitve- uslišiti. ~ Stay positive! Alice.
Imam mnogo toga protiv savremenog Svijeta i ne bih da to shvatate kao moju frustraciju ili projekciju Vama. Mada bi, itekako, trebali, kao Čovjek, da ste uvrijeđeni načinom na koji većina živi! Naravno, svaka stvar, događaj, Emocija... Su u dualitetu, kao i mi sami. Mašine nam uveliko pomažu u životnim problemima, ali isključivanje Čovjeka u takvom Svijetu kao da je sve više ciljano. (Buljimo u telefone dok sjedimo, dok hodamo- ne primjećujući avione chemtrailsa... Gube se radna mjesta, a oni koji ostaju bivaju primorani raditi prekovremeno ili slične stvari...) No, voljela bih da pričamo o Emocijama, koje nam donosi ili odnosi ovakvo vrijeme i pogodnosti. Da li se one razvijaju ili kržljaju? Koliko ste Sebi danas postavili pitanja? Bilo kakvih? Da li uopće to radite? Da li vam je svaki dan isti ili ste željni upoznati se sa novim stvarima i Sobom iznova? Šta Vas sprječava? Koliko imate volje za Životom kada ustajete ujutro iz kreveta? Ili u podne? Znate li uzroke takvim Emocijama i ponašanjima? Znate li uopće svoje Emocije i ponašanja? Koliko ste sigurni u Njih i od Njih? ~U čovjeku postoji želja da bilo kakvim otpacima zatrpa rupe u sebi. A sam se, ustvari, sastoji od rupa. Njih najmanje treba da se plaši. Ružno i lepo, strašno i divno samo se dešava u fragmentu, nikada od početka i nikada do kraja, a naša želja da što više ličimo na prirodno trajanje, trajanje reke, hrasta, na večiti hladni sjaj polarne zvezde, samo je izraz našeg neznanja i slabosti.
Stay positive! Alice. |
RSS Feed
